Film SJEĆAM SE istražuje prostor i suprotstavlja ga narativnim intimnim sjećanjem trenutka početka rata autorice. Prostor kao vizualna podloga je porodična kuća, tipična bosanska kuća u Sarajevu, te poneke sarajevske ulice koje su bitne za sjećanje početka rata. Prostor nema direktne veze sa naratorovim monologom te je monolog suprotstavljen slikama gdje su nastala sjećanja u djetinjstvu sa trenutkom početka rata kada je to djetinjstvo zaustavljeno. Vrijeme filma je tu difuzno i pretače se iz prošlosti u sadašnjost i budućnost. Perspektiva narativnog dijela je potpuno iz sadašnjosti, do se vizualni dio bavi drugim vremenima.
